Ovo je kraci opis celokupnog procesa pravljenja piva. Od zetve jecma do prvog gutljaja. O svakom koraku iz ovog posta ce biti pisano detaljnije u odgovarajucim podforumima i temama. Ovo je samo kako bi svi novi pivari stekli utisak sta sve treba da se odradi kako bi dobili tu ocaravajucu tekucino koju svi toliko cenimo.
Da bi napravili pivo, pivari koriste vodu i jecam kako bi napravili zasladjenu tecnost (koja se zove sladovina), koju kasnije zacinjavaju hmeljem i onda fermentisu kvascem. Ovaj osnovni proces mozda jeste jednostavan ali njegova izvedba je krajnje sofisticirana. Koraci potrebni pivu da predje svoj razvojni put do vasih nepca su sladjenje, ukomljavanje, kuvanje, hladjenje i fermentacija - praceni odlezavanjem, filtriranjem i flasiranjem. U kucnom pivarstvu se necemo nuzno susretati sa svim ovim koracima. Konkretno, sladjenje i filtiranje nisu nesto cime ce se prosecan kucni pivar baviti, ali je dobro upoznati ceo proces koji se odvija od zrna do case.
1. Sladjenje je proces pripreme jecma za koriscenje u pivarstvu. Jecam je visoka travka sa semenjem na vrhu stabljike. Jecam nije dobar za pekarstvo ali je odlican za pivo. Jecam dolazi u mnogo razlicitih sorti i svaka od njih ce imati drugaciji uticaj na ukus piva. Jecam se u svom sirovom stanju ne moze koristiti za dobijanje piva, jer su skrobovi unutar njega nerastvorivi u vodi. Svaki korak u procesu sladjenja otkljucava skrobove skrivene u jecmu. Natapanje je prvi korak sladjenja. Jecam se natapa u vodi otprilike 40 casova. Sledeci korak je klijanje semena jecma. Da bi se zapocelo klijanje jecam se prostire po podu prostorije za klijenje i tu ostaje tri do pet dana dok ne pocne da formira izdanke. Unutar jecma se nalazi skrob. Nasamo, seme jecma ce razviti enzime (hemikalije) koji ce rastaviti skrob na secere. Klica jecma bi iskoristila te secere kao energiju za rast lista, i kada bi se zalihe secera iskoristile, sunce i fotonsinteza bi preuzeli posao sve dok se biljka potpuno ne formira. Proces klijanja proizvodi enzime koji rastavljaju skrobove unutar jecma na krace lance. Na kraju procesa klijanja, oko 3 dana, skrob je postao mekan ali enzimi jos uvek nisu poceli proces konverzije skroba u secer. U ovom stupnju, jecam se naziva zeleni slad.
Sledeci korak je susenje ili pecenje. Kada klica ispod zastitne ljuske naraste na tri cetvrtine duzine semena, klijanje se zaustavlja tako sto se zeleni slad susi na metalnim plehovima na 50° C. Temperature se onda podize na 85° C za svetle sladove ili na vise temperature za tamne sladove. Bitno je da se temperature povecava postepeno kako se ne bi ostetili enzimi. Proklijali delovi se otklanjaju i koriste se kao stocna hrana a osuseni slad se skladisti u silosima. Iako je sladjeni jecam glavni sastojak, pivu se ponekad dodaju nesladjeni kukuruz, pirinac ili psenica kako bi se dobili razliciti ukusi. Ovde vredi napomenuti da kucni pivari gotovo nikad ne koriste nesladjeni kukuruz ili pirinac za pravljenje piva jer je to praksa velikih komercijalnih pivara uglavnom u cilju snizavanja krajnje cene proizvodnje piva na ustrb kvaliteta i ukusa. Mi smo ovde iz potpuno suprotnih razloga.
Nakon pecenja, ono sto se dobija je gotov slad. Nacini na koje je jecam sladjen ce imati uticaj na ukus, boju i aromu piva. Postoje razliite vrste sladova: bledi sladovi (pale malts) su suseni na nizim temperaturama i napravice pivo blago zlatne boje, hlebastog ukusa, kao sto je pilsner. Blagi ale sladovi se peku na nesto visim temperaturama i pale (bledi) slad koji ce pivu dati tamniju boju i blage ukuse pecenog keksa. Mnogi Engleski ale-ovi traze ovaj sladni profil. Becki (Vienna) i Minhenski (Munich) sladovi su malo duze potapani u vodi i blaze peceni sto konvertuje vise skroba u secere i daje pivu boju cilibara i onaj klasican, karamelni, orasast ukus Oktoberfest piva i ostalih Bavarskih i Nemackih specijaliteta. Najvise temperature pecenja ce dati sladove pune ukusa i arome. Karamel (Caramel) i Kristal (Crystal) sladovi su potapani dok skoro svi skrobovi nisu konvertovani u secer i onda se peku sve dok se taj secer ne karamelizuje. Ovaj duze peceni, slatki slad sa ukusom karamele daje pivu crvenkastu boji, bogat ukus i punije telo. Pecenjem jecma jos duze i na jos visim temperatureme dobicemo tamne "prepecene" sladove (bas kao i duze pecena zna kafe). Ovo ce dati pivu tamnije boje i ukuse cokolade, kafe ili espresa.
2. Sledeci korak u pravljenju piva je mlevenje. Mlevenje je lomljenje mesavine slada koji je pivar odredio za odredjenu turu piva. Mlevenjem slada dozvoljavamo da se voda absorbuje ravnomernije kako bi se sto vise secera izvuklo iz slada.
3. Nakon toga sledi ukomljavanje. Ukomljavanje je proces pretvaranja fino samlevenog slada u secernu tecnost. Ukomljavanje konvertuje skrobove, koji su oslobodjeni tokom sladjenja, u fermentabilne secere. Mleveni slad se dodaje u toplu vodu gde ce se odrzavati na temperaturi od oko 66° C narednih sat do sat i po. Tokom ovog procesa, slad i topla voda omogucavaju rastvaranje skroba u vodi, transformisuci ga u secer; uglavnom maltozu. Ovako dobijena voda bogata secerom se cedi te dobismo sladovinu.
4. Kuvanje je naredni korak. Potroseni slad se odvaja i sladovina je spremna za kuvanje gde ce se odviti mnoge tehnicke i hemijske reakcije. Tokom ove faze, moraju se doneti vazne odluke koje ce uticati na ukus, boju i aromu piva. Odredjene vrste hmelja se dodaju u razlicitim vremenima tokom kljucanja bilo za gorcinu ili aromu. Sladovina se kuva jedan do dva sata kako bi se sterilisala i koncentrovala, i kako bi se izvukla potrebna etericna ulja iz hmelja.
5. Sada pristupamo hladjenju. Sladovina se, bez ostataka hmelja, brzo prebacuje u izmenjivac toplote koji ce je ohladiti. Izmenjivaci toplote mogu imati razlicite forme i kucni piavari su postali pravi majstori u pronalazenju raznih nacina za hladjenje sladovine. Od jednostavnih ledenih kupatila do plocastih izmenjivaca toplote, sve se moze koristiti. Bitno je brzo ohladiti sladovinu do temperature na kojoj je bezbedno dodati kvasac, jer kvasac ne podnosi visoku temperaturu. Zahmeljena sladovina se obogacuje vazduhom ili cistim kiseonikom (aeracija), koji je izuzetno vazan za razvoj kvasca tokom sledece faze.
6. A sledeca faza je fermentacija. Nakon hladjenja, sladovina se prebacuje u fermentor. Pivar sada bira tip kvasca i dodaje ga u fermentor. Ovde se zapravo odvija prava carolija pivarstva - gde kvasac (mikro organizam), jede secere u sladovini i pretvara ih u alkohol i ugljen dioksid. Proces fermentacije u proseku traje deset dana. Sladovina se nakon tog vremena konacno pretvorila u pivo. Medjutim to pivo jos nije spremno za vasu casu.
7. Odlezavanje je sledeci korak. Pivo je sada skuvano ali se i dalje moze unaprediti odlezavanjem. Tokom ove faze pivo se skladisti u posebne tankove (ili boce u slucaju kucnog pivarstva) Pivar onda ceka da pivo zavrsi svoj poces odlezavanja. Ukusi dozrevaju, pivo se bistri i kvasci i ostale cestice se istalozavaju. Sekundarna fermenacija obogacuje pivo ukljen dioksidom radi gaziranja.
8. Filtriranje i flasiranje. Kao sto smo spomenuli, proces filtriranja je uglavnom nesto cime se komercijalne pivare pate i kucni pivari se jako retko bave time. Flasiranje samo po sebi se u kucnom pivarstvu obicno odvija isto kad i korak iznad (odlezavanje) te o ovome zaista nema se sta puno reci.
Izvori:
http://alabev.com/
http://aleheads.com/
Rekosmo vec na pocetku teksta. O svakom od ovih koraka ce biti detaljnije pisano na zasebnim temama. Ovo je samo da vam malo zagolica mastu i pruzi vam jedan uokvireni prikaz puta koji pivo prodje zbog nas.
Da bi napravili pivo, pivari koriste vodu i jecam kako bi napravili zasladjenu tecnost (koja se zove sladovina), koju kasnije zacinjavaju hmeljem i onda fermentisu kvascem. Ovaj osnovni proces mozda jeste jednostavan ali njegova izvedba je krajnje sofisticirana. Koraci potrebni pivu da predje svoj razvojni put do vasih nepca su sladjenje, ukomljavanje, kuvanje, hladjenje i fermentacija - praceni odlezavanjem, filtriranjem i flasiranjem. U kucnom pivarstvu se necemo nuzno susretati sa svim ovim koracima. Konkretno, sladjenje i filtiranje nisu nesto cime ce se prosecan kucni pivar baviti, ali je dobro upoznati ceo proces koji se odvija od zrna do case.
1. Sladjenje je proces pripreme jecma za koriscenje u pivarstvu. Jecam je visoka travka sa semenjem na vrhu stabljike. Jecam nije dobar za pekarstvo ali je odlican za pivo. Jecam dolazi u mnogo razlicitih sorti i svaka od njih ce imati drugaciji uticaj na ukus piva. Jecam se u svom sirovom stanju ne moze koristiti za dobijanje piva, jer su skrobovi unutar njega nerastvorivi u vodi. Svaki korak u procesu sladjenja otkljucava skrobove skrivene u jecmu. Natapanje je prvi korak sladjenja. Jecam se natapa u vodi otprilike 40 casova. Sledeci korak je klijanje semena jecma. Da bi se zapocelo klijanje jecam se prostire po podu prostorije za klijenje i tu ostaje tri do pet dana dok ne pocne da formira izdanke. Unutar jecma se nalazi skrob. Nasamo, seme jecma ce razviti enzime (hemikalije) koji ce rastaviti skrob na secere. Klica jecma bi iskoristila te secere kao energiju za rast lista, i kada bi se zalihe secera iskoristile, sunce i fotonsinteza bi preuzeli posao sve dok se biljka potpuno ne formira. Proces klijanja proizvodi enzime koji rastavljaju skrobove unutar jecma na krace lance. Na kraju procesa klijanja, oko 3 dana, skrob je postao mekan ali enzimi jos uvek nisu poceli proces konverzije skroba u secer. U ovom stupnju, jecam se naziva zeleni slad.
Sledeci korak je susenje ili pecenje. Kada klica ispod zastitne ljuske naraste na tri cetvrtine duzine semena, klijanje se zaustavlja tako sto se zeleni slad susi na metalnim plehovima na 50° C. Temperature se onda podize na 85° C za svetle sladove ili na vise temperature za tamne sladove. Bitno je da se temperature povecava postepeno kako se ne bi ostetili enzimi. Proklijali delovi se otklanjaju i koriste se kao stocna hrana a osuseni slad se skladisti u silosima. Iako je sladjeni jecam glavni sastojak, pivu se ponekad dodaju nesladjeni kukuruz, pirinac ili psenica kako bi se dobili razliciti ukusi. Ovde vredi napomenuti da kucni pivari gotovo nikad ne koriste nesladjeni kukuruz ili pirinac za pravljenje piva jer je to praksa velikih komercijalnih pivara uglavnom u cilju snizavanja krajnje cene proizvodnje piva na ustrb kvaliteta i ukusa. Mi smo ovde iz potpuno suprotnih razloga.
Nakon pecenja, ono sto se dobija je gotov slad. Nacini na koje je jecam sladjen ce imati uticaj na ukus, boju i aromu piva. Postoje razliite vrste sladova: bledi sladovi (pale malts) su suseni na nizim temperaturama i napravice pivo blago zlatne boje, hlebastog ukusa, kao sto je pilsner. Blagi ale sladovi se peku na nesto visim temperaturama i pale (bledi) slad koji ce pivu dati tamniju boju i blage ukuse pecenog keksa. Mnogi Engleski ale-ovi traze ovaj sladni profil. Becki (Vienna) i Minhenski (Munich) sladovi su malo duze potapani u vodi i blaze peceni sto konvertuje vise skroba u secere i daje pivu boju cilibara i onaj klasican, karamelni, orasast ukus Oktoberfest piva i ostalih Bavarskih i Nemackih specijaliteta. Najvise temperature pecenja ce dati sladove pune ukusa i arome. Karamel (Caramel) i Kristal (Crystal) sladovi su potapani dok skoro svi skrobovi nisu konvertovani u secer i onda se peku sve dok se taj secer ne karamelizuje. Ovaj duze peceni, slatki slad sa ukusom karamele daje pivu crvenkastu boji, bogat ukus i punije telo. Pecenjem jecma jos duze i na jos visim temperatureme dobicemo tamne "prepecene" sladove (bas kao i duze pecena zna kafe). Ovo ce dati pivu tamnije boje i ukuse cokolade, kafe ili espresa.
2. Sledeci korak u pravljenju piva je mlevenje. Mlevenje je lomljenje mesavine slada koji je pivar odredio za odredjenu turu piva. Mlevenjem slada dozvoljavamo da se voda absorbuje ravnomernije kako bi se sto vise secera izvuklo iz slada.
3. Nakon toga sledi ukomljavanje. Ukomljavanje je proces pretvaranja fino samlevenog slada u secernu tecnost. Ukomljavanje konvertuje skrobove, koji su oslobodjeni tokom sladjenja, u fermentabilne secere. Mleveni slad se dodaje u toplu vodu gde ce se odrzavati na temperaturi od oko 66° C narednih sat do sat i po. Tokom ovog procesa, slad i topla voda omogucavaju rastvaranje skroba u vodi, transformisuci ga u secer; uglavnom maltozu. Ovako dobijena voda bogata secerom se cedi te dobismo sladovinu.
4. Kuvanje je naredni korak. Potroseni slad se odvaja i sladovina je spremna za kuvanje gde ce se odviti mnoge tehnicke i hemijske reakcije. Tokom ove faze, moraju se doneti vazne odluke koje ce uticati na ukus, boju i aromu piva. Odredjene vrste hmelja se dodaju u razlicitim vremenima tokom kljucanja bilo za gorcinu ili aromu. Sladovina se kuva jedan do dva sata kako bi se sterilisala i koncentrovala, i kako bi se izvukla potrebna etericna ulja iz hmelja.
5. Sada pristupamo hladjenju. Sladovina se, bez ostataka hmelja, brzo prebacuje u izmenjivac toplote koji ce je ohladiti. Izmenjivaci toplote mogu imati razlicite forme i kucni piavari su postali pravi majstori u pronalazenju raznih nacina za hladjenje sladovine. Od jednostavnih ledenih kupatila do plocastih izmenjivaca toplote, sve se moze koristiti. Bitno je brzo ohladiti sladovinu do temperature na kojoj je bezbedno dodati kvasac, jer kvasac ne podnosi visoku temperaturu. Zahmeljena sladovina se obogacuje vazduhom ili cistim kiseonikom (aeracija), koji je izuzetno vazan za razvoj kvasca tokom sledece faze.
6. A sledeca faza je fermentacija. Nakon hladjenja, sladovina se prebacuje u fermentor. Pivar sada bira tip kvasca i dodaje ga u fermentor. Ovde se zapravo odvija prava carolija pivarstva - gde kvasac (mikro organizam), jede secere u sladovini i pretvara ih u alkohol i ugljen dioksid. Proces fermentacije u proseku traje deset dana. Sladovina se nakon tog vremena konacno pretvorila u pivo. Medjutim to pivo jos nije spremno za vasu casu.
7. Odlezavanje je sledeci korak. Pivo je sada skuvano ali se i dalje moze unaprediti odlezavanjem. Tokom ove faze pivo se skladisti u posebne tankove (ili boce u slucaju kucnog pivarstva) Pivar onda ceka da pivo zavrsi svoj poces odlezavanja. Ukusi dozrevaju, pivo se bistri i kvasci i ostale cestice se istalozavaju. Sekundarna fermenacija obogacuje pivo ukljen dioksidom radi gaziranja.
8. Filtriranje i flasiranje. Kao sto smo spomenuli, proces filtriranja je uglavnom nesto cime se komercijalne pivare pate i kucni pivari se jako retko bave time. Flasiranje samo po sebi se u kucnom pivarstvu obicno odvija isto kad i korak iznad (odlezavanje) te o ovome zaista nema se sta puno reci.
Izvori:
http://alabev.com/
http://aleheads.com/
Rekosmo vec na pocetku teksta. O svakom od ovih koraka ce biti detaljnije pisano na zasebnim temama. Ovo je samo da vam malo zagolica mastu i pruzi vam jedan uokvireni prikaz puta koji pivo prodje zbog nas.
Ukoliko ste novi clan foruma, molim vas da:
Nam se prvo predstavite na odgovarajucem mestu, bez ovog koraka necete biti u mogucnosti da pisete na ostatku foruma.
Zatim procitajte temu: Neophodno znanje za sve pivare pocetnike
Nam se prvo predstavite na odgovarajucem mestu, bez ovog koraka necete biti u mogucnosti da pisete na ostatku foruma.
Zatim procitajte temu: Neophodno znanje za sve pivare pocetnike